Kosmološki princip

The distribution of matter across the universe is approximately even.
Raspodela materije u Univerzumu je približno ujednačena, homogena, na velikim skalama.

Ajnštajnova Opšta teorija relativnosti dozvoljava više mogućih scenarija Univerzuma. Prilikom primene Opšte teorije relativnosti na opis dinamike Univerzuma Ajnštajn je uveo centralnu empirijsku pretpostavku da bi ograničio broj mogućih rešenja njegovih jednačina. On je pretpostavio da je na vrlo velikim skalama raspodela materije u Univerzumu konstantna, što je dovelo do toga da Univerzum izgleda gladak. Ova ideja je preteča modernog kosmološkog principa.

Međutim, činjenica je, da je većina materije Univerzuma zgrudvana u obliku planeta, zvezda i galaksija, ali kada se razmatra na dovoljno velikoj skali, raspodela galaksija i jata je približno jednolična. Korisna analogija je staklena ravan koja nam izgleda glatka na dodir, ali koja je na mikroskopskom nivou vrlo neregularna površina obeležena sa vrhovima i dolinama.

Savremeni model Univerzuma

Dr. Edwin Hubble
Dr. Edvin Habl

1929. godine astronom Edvin Habl je došao do zapanjujućeg otkrića. Proučavajući svetlost koju emituju susedne galaksije Habl je otkrio da se crveni pomak, galaksija povećava, odnosno da se one udaljavaju od našeg Mlečnog puta. Pri tome je povećanje crveng pomaka galaksija srazmerno njihovoj udaljenosti. Nasuprot onom što je Ajnštajn predviđao naš Univerzum se u stvari širi...

The Big Bang
Veliki prasak, Lans Akijama

Hablovo otkriće, povezano sa modernom interpretacijom kosmološkog principa, doprinelo je razvoju i konačnom prihvatanju modela Velikog praska. Zasnovan na teorijskom radu Aleksandra Fridmana i Žorža Lemetra model opisuje zastrašujuće poreklo Univerzuma od "primordialnog atoma" posle čega je usledila njegova evolucija koja je prolazila kroz fazu širenja i hlađenja.

Danas je model Velikog praska najšire prihvaćena naučna teorija o poreklu i evoluciji našeg Univerzuma. Model je predložen sredinom dvadesetog veka, posle čega su usledila važna teorijska i eksperimentalna otkrića koja su testirala i dodatno potvrdila njegova predviđanja. Dokazi u prilog teorije Velikog praska grupišu se u jednu od četiri šire kategorije:

  • Širenje Univerzuma
  • Prisustvo kosmičkog mikrotalasnog zračenja
  • Različita zastupljenost elemenata
  • Evolucija zvezda i galaksija